Današnji blog je namenjen svima vama koji gradite ili ste izgradili poslovne karijere, a osećate se kao uljez u sopstvenom poslovnom životu. Svima vama koji cenite svoju individualnost, odani ste kompaniji u kojoj radite, cenite kompanijske vrednosti, ali se gušite i želite da pobegnete negde daleko od stega i pravila.
Kao coach, ali i poslovna žena, primetila sam da zaposleni tokom cele svoje karijere dobijaju gomilu uputstava i (dobronamernih) saveta kako da se ponašaju na i u poslu. Davno sam rešila da prihvatim da svi ti saveti dolaze iz najbolje namere da se zaposleni što lakše uklopi u poslovno okruženje koje funkcioniše po odredjenim pravilima. Kada pogledam listu uobičajenih saveta, čini mi se da je krajnji cilj da svi prihvate isti način ponašanja i,što je još gore, isti način mišljenja. Zato što tako treba? Zato što tako poslovni svet funkcioniše? Zato što je tako bolje? Ništa od toga, već zato što je tako lakše upravljati “ljudskim resursima”. Uh, da samo znate koliko mi je mrska ta formulacija.
Razmislite – ako smo svi isti, ponašamo se na isti način, razmišljamo na isti način, radimo na isti način, lakše je upravljati, usmeravati nas i motivisati. “One fits all” je san svakog menadžera. Ispravka – svakog nedovoljno obrazovanog, nedovoljno iskusnog, nedovoljno zainteresovanog rukovodioca.
Jedini problem je što je ovakav autoritativni pristup loš i za zaposlene i za kompaniju. Kompanije koje forsiraju ovu praksu “uniformisanja” same sebi izmiču zlatni bokal raznovrsnosti ideja i kreativnosti i neminovno se u nekom trenutku pretvaraju u dinosaurusa. A svi znamo kako su dinosaurusi završili. Menadžer koji razume raznolikost koju njegovi zaposleni poseduju mora da radi na kreiranju mnogo različitih stilova saradnje sa ljudima koje predvodi i od kojih očekuje najbolje rezultate. Priznati da su naši zaposleni različiti znači razumeti da su različiti i njihovi stilovi rada, načini komunikacije, uverenja i motivacije. To nije lako, zahteva puno vremena i truda, mentalne snage, razvoj specifičnih veština, gradjenje autoriteta na znanju i iskustvu, a ne na strogosti i strahu. Ali u današnjem poslovnom svetu koji se menja brzinom svetlosti, uporedo sa menjanjem uslova poslovanja, moramo menjati i način na koji predvodimo svoje saradnike.
Sa druge strane, ako vi, kao zaposleni, prihvatite da se uvek ponašate suprotno svojim uverenjima i osećanjima, ulazite u direktni konflikt sami sa sobom. Iscrpljujuće je stalno voditi unutrašnji dijalog i konstanto menjati svoje ponašanje tako da ono bude ono što se od vas očekuje, a ne ono što osećate. Prepoznajete se? I još uvek se pitate zašto ste pod stresom?
Kreiranje podržavajućih odnosa sa svojim kolegama i nadredjenima je veština. Oni koji ovladaju tom veštinom umeju da prihvate svoje, a da razumeju emocije svojih saradnika, da svoje ponašanje usklade i sa jednim i sa drugim i da sami sebi najviše pomognu u kreiranju uspešne poslovne karijere.
Više o veštini upotrebe emocija i korisnog ponašanja možete saznati na seminaru koji ću održati 18.marta u 11 sati u Hotelu “Envoy”. Vidimo se!
Do tada, iskreno vas podržavam da postanete najbolja verzija sebe.
Srdačno,
Mila